kadmij

traži dalje ...

kadmij (engl. cadmium; njem. Cadmium; rus. кадмий), kem. element 12. skupine periodnoga sustava elemenata, mekana i plastična srebrnobijela kovina. Može se rezati nožem, izvlačiti u žice i kovati u listiće, a pri savijanju nastaje svojstven škripavi zvuk. Lako se otapa u dušičnoj, a nešto teže u klorovodičnoj i sumpornoj kiselini. U lužinama se ne otapa. Sporedni je proizvod pri dobivanju cinka suhim i elektrolitskim postupkom. Upotrebljava se za prekrivanje drugih kovina (osobito željeza i čelika) elektroplatiranjem (→ galvanotehnika), sastavnica je niskotaljivih slitina (za izradbu parnih kotlova, niti osigurača u protupožarnoj signalizaciji, dijelova automata u vatrogasnoj tehnici) i bakrenih slitina (za izradbu telefonskih, željezničkih i tramvajskih vodova, a uz dodatak nikla i srebra za izradbu dijelova motora s unutarnjim izgaranjem), punjivih nikal-kadmijevih baterija (nastoje se zamijeniti nikal-metalhidridnim baterijama), za kontrolu fisije u nuklearnim reaktorima, itd. Kadmijev klorid, CdCl2, rabi se u galvanotehnici, kadmijev nitrat tetrahidrat, Cd(NO3)2 × 4H2O, u proizvodnji akumulatorskih ploča i u industriji stakla i porculana, a kadmijev oksid, CdO, za elektroplatiranje, te kao katalizator u reakcijama polimerizacije i hidrogeniranja. Kadmijev sulfid, CdS, krutina je žute boje, a rabi se kao pigment, tzv. kadmijevo žutilo. Dodatkom kadmijevih sulfida i selenida, te barijeva sulfata, BaSO4, u različitim udjelima, boja varira od svijetložute do narančaste. Upotrebljava se kao uljena boja, za bojanje gume i emajla, u proizvodnji crvenoga stakla i u fotoosjetljivim uređajima. Kadmij, njegove otopine i spojevi (osobito pare kadmijeva oksida) vrlo su otrovni, pa se nastoje zamijeniti drugim materijalima.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

kadmij. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/2890>.