lakiranje

lakiranje (engl. varnishing; njem. Lackieren; rus. лакировка), nanošenje i sušenje tankoga sloja otopljenoga ili koloidnoga laka izravno na površinu kovine, drva ili mineralnoga materijala ili na postojeći (pigmentirani) premaz za zaštitu od korozije i drugih štetnih kem. djelovanja, te za el. izoliranje, ukrašavanje ili postizanje sjaja. Provodi se ličenjem, štrcanjem, uranjanjem ili lijevanjem. Odabranim otapalima postiže se prikladna viskoznost i ravnomjernost naliča otopine laka. Najviše se upotrebljavaju aromatski i alifatski ugljikovodici, alkoholi, ketoni (aceton), esteri (etil-acetat, amil-acetat) kao i voda, tj. koloidne suspenzije. Zagrijavanjem nanesenoga sloja vrućim plinovima ili zrakom, otapalo otparuje, a često naknadnom polimerizacijom nastaje proziran, tvrd ili elastičan postojani film, koji čvrsto prianja na površinu materijala. Dodatkom bojila ili pigmenata nastaju lak-boje.