naboj, električni

traži dalje ...

naboj, električni (engl. electric charge; njem. Elektrizitätsladung, elektrische Ladung; rus. электрический заряд; znak Q), svojstvo nekih subatomskih čestica. Elektron je nosilac negativnoga elementarnoga naboja (– e), a proton pozitivnoga (+ e). Kvarkovi su nosioci dijelova elementarnoga naboja, vrijednosti − (1/3) e ili + (2/3) e (→ kvark). Mjerna je jedinica kulon, C ≈ 6,24 × 1018 e, tj. e ≈ 1,602 × 10–19 C. U makrosvijetu el. naboj Q tijela jednak je cjelobrojnomu umnošku elementarnih naboja. Ukupan el. naboj tijela u neutralnom stanju jednak je nuli, jer je u svakom atomu jednak broj protona i elektrona (→ atom). Vanjskim se djelovanjem na tijelu može pojaviti višak naboja jedne vrste (→ indukcija, elektrostatička). Ako se pritom ti naboji ne pomiču i ne mijenjaju u vremenu, na tijelu su oko njega prisutne elektrostatske pojave (→ elektrostatika). Naboji u gibanju čine el. struju, podrobnije elektronsku struju ili ionsku struju (→ struja, električna). Osnovna su svojstva el. naboja: ne može se stvoriti niti uništiti, a ukupan je naboj zatvorenoga sustava nepromjenljiv. → poluvodič, → vodič, električni

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

naboj, električni. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/4267>.