ubrzanje

traži dalje ...

ubrzanje, akceleracija (engl. acceleration; njem. Beschleunigung; rus. ускорение; znak a), u mehanici, vektorska veličina koja pokazuje promjenu brzine neke točke po veličini i smjeru. Mjerna je jedinica ubrzanja metar u sekundi na kvadrat (m/s²). Prva je derivacija vektora brzine točke po vremenu, tj. a = dv/dt, a druga derivacija njezina vektora položaja a = d²r/dt². Komponente ubrzanja prikazuju se u jednom od koordinatnih sustava. U tehnici je najzorniji prirodni sustav, gdje su komponente ubrzanja (tzv. prirodne komponente) tangencijalna aT = dv/dt, koja leži na pravcu tangente na putanju, i normalna ili centripetalna aN = v²/R (gdje je R polumjer zakrivljenosti putanje), koja je uvijek pozitivna i usmjerena prema središtu zakrivljenosti putanje. Tangencijalna komponenta pokazuje promjenu brzine po veličini. Kada su v i aT istoga predznaka, točka ubrzava. U suprotnome je riječ o usporavanju. Normalna komponenta pokazuje kako se brzo mijenja smjer vektora brzine i pri krivocrtnom gibanju uvijek je veća od nule. Ako tijekom gibanja nema promjene smjera brzine (pravocrtno gibanje), ubrzanje je skalarna veličina a = dv/dt = d²s/dt², kojoj se pravac poklapa s pravcem puta s. Kada se brzina ne mijenja po veličini niti po smjeru, ubrzanje je jednako nuli (jednoliko pravocrtno gibanje). Derivacija ubrzanja po vremenu (aII, ubrzanje drugoga reda ili trzaj) primjenjuje se za krivuljne mehanizme i pri ocjeni udobnosti vožnje.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

ubrzanje. Tehnički leksikon (2007), (mrežno izdanje). Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/7388>.