zagatna stijena

zagatna stijena (engl. sheet pile wall; njem. Spundwand; rus. шпунтовая стена), vitka uspravna potporna konstrukcija koja osigurava stabilnost građevinske jame s uspravnim bočnim stijenama. Uravnotežuje → tlak tla i sprečava bočno dotjecanje vode u građevnu jamu. Stabilnost, tj. zaštitu od prevrtanja može joj osigurati dio ukopan u tlo ispod razine dna jame, ili joj ga daju sidra ili razupore. Može biti izgrađena od različitih materijala i različita poprečnoga presjeka. Ugrađuje se u tlo prije iskopa građevne jame zabijanjem predgotovljenih elemenata ili se izrađuje u samome tlu. Zabijanjem se ugrađuju drvene, čelične ili armiranobetonske platice (žmurje), s vodilicama na rubovima kojima već ugrađena platica vodi susjednu pri zabijanju. Drvene i betonske platice pravokutna su poprečnoga presjeka, a na dnu mogu biti oblikovane kao nož i okovane limom kako bi se lakše zabijale bez oštećenja vrha. Nož je obično zakošen kako bi otpor tla pri zabijanju tiskao novu platicu uz već zabijenu. Čelično se žmurje izrađuje od valjanih limova s posebno oblikovanim poprečnim presjekom, kojim dobivaju potrebnu poprečnu krutost na savijanje. Na rubovima su oblikovane posebne vodilice (tzv. brave), koje osim vođenja nove platice uz već ugrađenu, prenose i bočne vlačne sile. Na taj se način može npr. izgraditi zid prstenasta tlocrta, pa nakon što se ispuni pijeskom, zid oblikuje otok za izgradnju dubokih temelja u moru ili rijeci. Žmurje se utiskuje vibratorom (pri manjem otporu tla) ili posebnim zabijalima (makarama), nalik onima koji se rabe za zabijanje → pilota. Armiranobetonska dijafragma izvodi se posebnim strojem koji kopa procjep u tlu, pa se u njega umeće armatura i potom ispunjuje betonom (→ potporne građevine). Za osiguranje stabilnosti potrebno je samostojeće zagatne stijene ukopati u tlo dublje od dna same jame ili, u dubljim jamama ugraditi sidra ili razuporu. Razupiranje se može primijeniti samo ako je nasuprotna stijena jame razmjerno blizu. Ako je udaljenost veća, ugrađuju se sidra u bušotine izbušene kroz dijafragmu u tlu. Dublji se dio sidra ispunjuje cementnim mortom i učvršćuje za tlo. Vrh sidra na dijafragmi priteže se do projektirane sile (prednapeto sidro) i učvršćuje posebnom glavom. U dubljim se jamama mogu postavljati sidra u nekoliko redova, a izvode se kad iskop u jami dosegne njihovu razinu.