jezik, viši programski

jezik, viši programski (engl. high-level language; njem. hohere Sprache, Sprache mit hohem Niveau; rus. язык высокого уровня), programski jezik koji ima višu razinu apstrakcije prema strojnom jeziku računala. Čovjeku je strojni jezik, čak i uz upotrebu tzv. mnemoničkoga jezika neprikladan za zapisivanje programa (→ programiranje). Zbog toga su stvoreni viši programski jezici. U njima se mogu postaviti složenije podatkovne strukture prilagođene određenoj upotrebi, te upotrebljavati naredbe za složenije operacije nad takvim strukturama. Te naredbe zamjenjuju nekoliko instrukcija → strojnoga jezika. Programi napisani u višem programskom jeziku ne mogu se izravno izvoditi računalom. Zbog toga se viši programski jezik prije izvođenja prevodi na strojni jezik s pomoću posebno pripremljenih programa. Na nekim se jezicima prevodi naredba po naredba, što obavljaju programi interpreteri (→ BASIC, →  LISP), dok se na drugim jezicima prevode cjeloviti programi tzv. kompiliranjem, što obavljaju programi kompilatori (→ ALGOL, → FORTRAN, → C-jezik, → PASCAL). Višim se programskim jezicima pokušavalo na različite načine olakšati pripremanje složenih programa. Strukturirano je programiranje nastojanje pisanja jasno strukturiranih, hijerarhijski građenih programa kako bi se postigla što bolja čitljivost programa i njihovo održavanje. Skupina naredaba koje obavljaju neku funkciju može se ujediniti u tzv. proceduru, koja se pokreće kao cjelina, pa su složeni programi sastavljeni od pozivanja unaprijed pripremljenih procedura. Takvi se jezici nazivaju procedurno orijentiranim jezicima. Daljnji napredak u programiranju omogućuju objektno orijentirani jezici, koji upotrebljavaju i unaprijed određene strukture podataka, te funkcije nad tim strukturama ujedinjene u objekte. U tim je jezicima predviđena mogućnost stvaranja novih objekata, koji nasljeđuju svojstva prethodno određenih, i tako olakšavaju programiranje (→ C++-jezik, → JAVA).