čamac

čamac (engl. boat; njem. Boot; rus. лодка, шлюпка, катер), manje plovilo pogonjeno veslima, jedrima (jedrilica), ili motorom (motorni čamac), koje služi za prijevoz ljudi i tereta na manje udaljenosti, ribarenje, šport, razonodu, spašavanje i dr. Prema hrv. zakonskim propisima, čamac je plovilo duljine do 15 m, širine do 3 m ili istisnine do 15 t, a za razliku od → brodice, namijenjeno je plovidbi unutarnjim vodama. U ratnim se mornaricama čamcem nazivaju i veća plovila, npr. torpedni, raketni, patrolni, desantni čamac. Čamac za spašavanje na brodovima služi u slučaju havarije, izrađuje se i oprema prema propisima konvencije SOLAS (akr. od engl. Safety of Life at Sea: sigurnost života na moru), može primiti i do 150 osoba, nepotopive je izvedbe i često potpuno zatvoren, s pogonom na vesla ili motor. Čamac u ratnim mornaricama služi uglavnom za prijevoz ili obuku, a prema veličini može biti pinača, barkača, kuter, šljupka ili šajka. Posebne su izvedbe čamca: gliser, hidrokrilni čamac i lebdjelica. Čamci se danas izrađuju od drva, stakloplastike, metala, ferocementa i kompozita. Nekoć su se gradili dubljenjem debla (monoksil), potom i od šiblja, pletera, slame, kore stabala ili kože. Jedro za pogon čamaca pojavilo se u III. tisućljeću pr. Kr., a konstrukcija s kobilicom, rebrima i oplatom u II. i I. tisućljeću pr. Kr. Čamac vitka trupa i s preklopnom građom oplate usavršili su Vikinzi; pravo se kormilo umjesto krmenoga vesla primjenjuje od XIII. st. Čamci s bočnim plovcima i dvotrupni čamci razvili su se na pacifičkim otocima i u Australiji. Na istočnoj obali Jadrana odavna se rabe tradicijski tipovi drvenih čamaca i brodica: leut, gajeta, guc, pasara, batana i dr.