boje i lakovi

boje i lakovi (engl. paints and lacquers; njem. Farben und Lacke; rus. краски и лаки), tekuće, pastozne ili praškaste smjese tvari koje se u tankom sloju nanose na površinu kovina, mineralnih podloga (beton, žbuka i sl.), drva, plastike i drugih materijala, pa fizikalnim ili kem. promjenama stvaraju tanak film (nalič, premaz). Osnovni su im sastojci veziva, otapala, pigmenti, punila i dodatci. Smjese bez pigmenata i punila nazivaju se → lakovima, a nalič im je proziran i bezbojan. Smjesa koja sadržava → pigmente (često i punila) naziva se → bojom, ili lak-bojom, ako je sjajna i završna, a nalič je neproziran i obojen. Poluproziran lak s malo pigmenata, koji drvenoj podlozi daje obojenost, ali njezina struktura ostaje vidljivom, naziva se → lazurom. U arhitekturi boja oduvijek ima veliku važnost, pa su npr. grčki hramovi i kipovi bili ličeni živim bojama. Ona utječe na kompozicijske vrijednosti i doživljaj prostora (tzv. dojam hladnoga ili toploga). Boje i lakovi služe i kao kemijska i higijenska zaštita, zaštita od vlaženja, korozije, vatre, gljivica, kukaca i štetočina, agresivnih kemikalija, sunčanih zraka, za regulaciju parodifuznih tokova i dr. Važan je i učinak na tzv. fakturu površine, koja može biti bez sjaja (mat ili polumat), sjajna (svilena ili visoka sjaja), zrnata i dr. Primjenjuju se za ličenje stolarije, drvenih konstrukcija, lamperije i pokućstva, pri bravarskim, limarskim i fasaderskim radovima i sl. Za sve te raznolike namjene postoje obične ili perive zidne boje, sintetičke, uljene, disperzijske ili emulzijske boje, nitrolakovi, višekomponentni lakovi, fasadne hidrofobne impregnacije, fasadni naliči i umjetne žbuke, te različiti premazi koji primijenjeni određenim redosljedom osiguravaju kakvoću i trajnost izvedbe (npr. podložni premaz). Nanose se kistom ili valjkom, lopaticom, prskanjem, strojno, itd.