kamera, filmska

kamera, filmska (engl. movie camera; njem. Filmkamera; rus. киносъёмочная камера), uređaj koji u pravilnom vremenskom slijedu snima niz pojedinačnih slika na fotoosjetljivu filmsku vrpcu (tzv. film). Projekcijom toga niza slika u istom vremenskom slijedu postiže se dojam kretanja, premda je riječ o smjeni statičnih fotografija. Filmska kamera u osnovi djeluje slično → fotografskomu aparatu. S pomoću intermitentnoga mehanizma filmska se vrpca kreće isprekidano; u trenutku zaustavljanja zaslon se otvara i vrpca osvjetljuje, a tijekom pomaka na nju ne pada svjetlost, jer je zaslon zatvoren. Kako bi se ostvario dojam zbiljskoga kretanja, brzina snimanja treba biti najmanje 16 sličica u sekundi. Uvođenjem zvučnoga filma brzina je povećana na danas uobičajene 24 sličice u sekundi, a za potrebe televizijskoga snimanja 25 sličica u sekundi. Isprva se vrpca pomicala ručno uz pomoć opruge, a poslije elektromotorom. Suvremene kamere zvučno su izolirane, pa osiguravaju tihi rad, što je posebice bitno pri zvučnom snimanju. Kontrola snimane slike odvija se u kameri s pomoću tražila, ili na monitoru (predočniku) ako se istodobno odvija i elektroničko snimanje. Filmske kamere mogu biti ručne, tonske, intervalske, podvodne, animacijske, brze, ultrabrze, a prema filmskim formatima 35-milimetarske, 16-milimetarske, super 16 i dr. U novije doba, filmsku kameru sve više zamjenjuju elektrooptičke → videokamere.