logika, matematička

logika, matematička, simbolička logika (engl. mathematical logic; njem. mathematische Logik; rus. математическая логика), grana matematike koja, primjenom sustava znakova, prikazuje matematičke sudove (izjave) i operacije na njima, te proučava dokaze i osnovne matematičke pojmove. Osnovne logičke operacije sa sudovima (izjavama) p i q čini pet istinosnih funkcija: → konjunkcija (p  q; p i q), → disjunkcija (p  q; p ili q), → implikacija (p → q; ako p, onda q), → ekvivalencija (p  q; p ako, i samo ako q) i → negacija (¬ p; negacija p). Za iskaze se primjenjuju i dva uobičajena kvantifikatora: egzistencijalni kvantifikator (∃ p; postoji p) i univerzalni kvantifikator (∀ p; za svako p), te znak identiteta (p = q; p jest identično q). Logičke su operacije ostvarene nizom elektroničkih sklopova (→ sklop, logički).