materijal, građevni

materijal, građevni, gradivo, građa (engl. construction material; njem. Baustoff; rus. строительный материал), materijal koji se upotrebljava za gradnju građevina. Najstariji su prirodni materijali, kao npr. kamen, drvo, glina (ilovača), trstika, slama, pa je i tehnologija građenja stoljećima bila zasnovana na njihovoj obradbi. To se promijenilo s početkom masovne proizvodnje čelika, cementa i stakla u XIX. st., kada su industrijski proizvedeni materijali prevladali u graditeljstvu. U novije je doba ubrzan razvoj novih umjetnih materijala, zasnovan na znanstvenim spoznajama. Građevni kamen dobiva se od stijena eruptivnoga, sedimentnoga ili metamorfnoga podrijetla, a obrađuje se kao lomljeni, kalani, rezani, klesani, drobljeni i mljeveni. Građevno drvo može biti monolitno (oblice, poluoblice, rezano, tesano ili piljeno drvo) ili pločasto (furniri, ploče), a upotrebljava se za konstrukcije, skele, oplatu, stolariju, namještaj, podove, obloge i dr. Građevna keramika izrađuje se od gline oblikovanjem, sušenjem i pečenjem. Dijeli se na grubu (opeka, crijep, blokovi, cijevi) i finu (zidne i podne pločice, sanitarni dijelovi). Anorganska veziva mineralnoga su podrijetla, a dobivaju se pečenjem vapnenca (negašeno, gašeno, hidratizirano vapno), minerala gipsa (modelarski gips, alabaster, gips za žbukanje i dr.) ili lapora (cement). Beton nastaje miješanjem cementa s vodom i agregatom (šljunak, pijesak ili drobljenac). Izrađuje se kao nearmirani (npr. za podloge), armirani (za izradbu nosivih konstrukcija) ili prednapeti (za osobito velike raspone i opterećenja), te kao laki, normalni ili teški. Prema načinu ugradnje beton može biti lijevani, vakuumirani, mlazni (torkret) i tlačeni. Od betona se industrijski proizvode poluproizvodi (blokovi, gredice, cijevi, rubnjaci, opločenja, ploče, stube, dimnjaci i drugi elementi za montažnu gradnju). Čelik s 0,25% ugljika upotrebljava se za izradbu nosivih građevnih konstrukcija, a s 0,60% za izradbu armature (betonsko željezo). Od njega se izrađuju i plosnate trake, limovi, nosači, profilirani štapovi, cijevi, betonske šipke, žice, čavli, vijci, različiti okovi i dr. Aluminij i njegove slitine upotrebljavaju se za gradnju konstrukcija i pročelja te za izradbu vrata, prozora, okova, namještaja, ukrasa i folija. Bakar se rabi za izradbu limova (krovna limarija) i cijevi (vodovod) ili pak u slitinama (mjed, duraluminij). Cink se obrađuje u ploče za krovnu limariju, a upotrebljava se i za cinčanje građevnih okova, limenih ploča i konstrukcija. Kositar i olovo rabe se za lemljenje i izolaciju. Od bitumena kao organskoga veziva pripravlja se asfalt i hidroizolacija, a asfalt se rabi za cestogradnju i obloge hidrotehničkih građevina. Polimerni materijali imaju široku primjenu, od podnih obloga (linoleum i sl.), toplinske izolacije (pjenasti materijali za tople podove i izolaciju), brtvenih vrpca (za brtvljenje spojnica ili dilatacija), cijevi (za vodu, odvodnju), dekoracija (zidne i stropne obloge), u kombinaciji sa staklenim vlaknima, do sintetskoga betona i morta te različitih ljepila, lakova i premaza. Građevno se staklo proizvodi kao ravno prozorsko, mutno, armirano, kaljeno, vlaknasto ili izolirajuće te kao stakleni blokovi i dr. Termoizolacijske ploče izrađuju se od drvene strugotine, slame, zgure, staklene vune, perlita i dr.