održiva arhitektura

održiva arhitektura, održiva gradnja (engl. sustainable architecture, green building; njem. nachhaltige Architektur, ökologisches Bauen; rus. устойчивая архитектура), način gradnje kojim se prema načelima održivosti ne iscrpljuju neobnovljivi izvori dobara i energije, ne ugrožavaju biološke vrste ili stanje prirodnih vrijednosti. Takva se gradnja zasniva na povoljnom odabiru lokacije građevine, njezinoj energetskoj učinkovitosti i korištenju alternativnih izvora energije (→ solarna arhitektura), primjeni prihvatljivih građevnih materijala, zbrinjavanju otpada i otpadnih voda u sklopu objekta i dr. Perspektiva njezina razvoja vidljiva je na području Europske unije, gdje su pojedine zemlje, provodeći politiku povezanosti arhitekture i ekologije, donijele propise kojima se ograničava potrošnja energije, a potiču ekološki i gospodarski najopravdaniji načini gradnje. → održivost