sušenje

sušenje, dehidracija (engl. drying; njem. Trocknen; rus. сушение), toplinsko uklanjanje vlage iz vlažnoga materijala radi dobivanja suha i čvrsta proizvoda. Uključuje stabilizaciju (zagrijavanje, pri čem ishlapljuje mala količina površinske vlage, a temperatura površine materijala dostiže temperaturu mokroga termometra na higrometru), stalnu brzinu sušenja (vlaga se u materijalu linearno smanjuje, sve dok brzina dovođenja vlage iz unutrašnjosti materijala osigura potpuno mokru vanjsku površinu), te padajuću brzinu sušenja (traje do postizanja ravnotežnoga sadržaja vlage s okolinom). Potrebna se toplina materijalu može dovoditi prenošenjem, vođenjem ili zračenjem, te postavljanjem vlažnoga materijala u visokofrekventno elektromagnetsko polje (mikrovalno i dielektričko sušenje). Trajanje sušenja ovisi o uvjetima, temperaturi i vlažnosti predmeta sušenja i okoline, te o prijenosu vlage kroz materijal (ovisnom o gradijentu tlaka, koncentraciji, temperaturnom gradijentu, difuziji i kapilarnom toku). Primjenjuje se u laboratorijima i industriji (kemijska, prehrambena, papirna, tekstilna, farmaceutska, drvna i dr.). U prehrambenoj se industriji uklanjanjem vlage iz hrane (do sadržaja od najviše 10%) onemogućuje mikrobiološka aktivnost te odvijanje pojedinih biokemijskih i kem. reakcija, čime se produljuje njezina trajnost. Osušena hrana ima manju masu i obujam pa je za pakiranje potrebno manje ambalaže, lakše se transportira, jednostavna je za uporabu, može se čuvati na sobnoj temperaturi, a hranjive tvari ostaju nepromijenjene.  → konzerviranje hrane