teorija plastičnosti

teorija plastičnosti (engl. theory of plasticity; njem. Plastizitätstheorie; rus. теория пластичности), grana mehanike kontinuuma koja razmatra uvjete prelaska tijela iz elastičnoga u plastično stanje. Analizira raspodjelu naprezanja, deformacija i pomaka u elastoplastičnim tijelima, u kojima nakon rasterećenja neka područja ostaju trajno deformirana. Nastanak plastičnih područja tumači se tzv. dislokacijama, i tečenjem materijala. Matematički modeli teorije plastičnosti zasnivaju se na nelinearnim diferencijalnim jednadžbama, koje se najčešće integriraju numerički.