kabel

kabel, 1. (engl. cable; njem. Kabel; rus. кабель), u elektrotehnici, izoliran el. vod s jednim vodičem ili više njih unutar zajedničkoga plašta (omotača). Vodiči su većinom bakreni ili aluminijski, od više usukanih žica. Izolacija pojedinih vodiča i cijeloga kabela ovisi o njegovoj namjeni i pogonskom naponu. Uglavnom je to → guma ili termoplastični materijali, a u starijim izvedbama i papir natopljen uljem ili smolom. Plašt štiti kabel od prodora vode, a kabel može imati i oklop koji ga štiti od mehaničkih i kem. oštećenja. Može biti jednožilni i višežilni, a prema mjestu polaganja podzemni, podvodni i zračni. Energetskim se kabelom prenosi el. energija, a telekomunikacijskim el. signali (telefonija, antene, upravljanje, mjerenje). Signali visoke frekvencije prenose se suosnim kabelom (→ kabel, suosni,  → kabel, podvodni). – 2. (engl. tow; njem. Kabel; rus. кабель), u tekstilstvu, snop filamenata umjetnih vlakana ispredenih kroz jednu (ili više) mlaznica i sjedinjenih bez međusobnoga uvijanja. Prikladnim se strojevima reže u vlasasta vlakna. – 3. u građevinarstvu i strojarstvu, → uže, čelično.