leća, optička

leća, optička (engl. optical lens; njem. optische Linse; rus. оптическая линза), centrirani sustav prozirnoga sredstva, odijeljenoga dvjema plohama od okolnoga prozirnoga sredstva drugačijega indeksa loma, pri čem je barem jedna ploha zaobljena (sfera ili parabola). Plohe mogu biti udubljene (konkavne) ili izbočene (konveksne). Prema plohama se razlikuju plankonveksne, plankokavne, bikonveksne, bikonkavne, konveksnokonkavne i dr. leće. Svjetlosna se zraka pri prolazu kroz leću lomi, ovisno o leći te mjestu i udaljenosti izvora. Za svaku leću postoje dvije karakteristične točke na osi sustava: žarište (fokus) predmeta i žarište slike. Te točke mogu biti realne (svjetlosne zrake kroz njih prolaze) ili virtualne (kroz njih prolaze geometrijski produžetci svjetlosnih zraka). Žarišna daljina tanke leće udaljenost je žarišta leće od njezina središta. Leća s realnim žarištima je konvergentna (skuplja svjetlosni snop), a s virtualnim žarištima divergentna (raspršuje svjetlosni snop). Predmeti koji su izvori svjetla lećom se preslikavaju u svoje slike, ovisno o leći i položaju predmeta prema leći. Udaljenosti predmeta i slike, a preko njih i njihove visine, su za tanku konvergentnu leću povezani jednadžbom konjugacije:

\[\frac1a+\frac1b=\frac1f,\]

gdje su a udaljenost predmeta i b udaljenost slike na osi leće od središta leće, a f žarišna daljina simetrične tanke leće. Recipročna vrijednost žarišne daljine jest jakost leće j = 1/f, mjerna je jedinica recipročni metar, koji se nenormirano naziva dioptrijom (dpt = m^–1). Odnosi predmeta i slike na debelim i složenim lećama su znatno složeniji. Leće se primjenjuju u mnogim optičkim uređajima, kao što su → dalekozor,  → mikroskop,  → objektiv i dr. → prizma, optička,  → zrcalo, optičko