ljepila

traži dalje ...

ljepila, adhezivi (engl. adhesives; njem. Kleber; rus. прилипатели), tvari koje služe vezivanju površina čvrstih materijala (drva, kože, keramike papira, plastičnih masa i dr.) stvaranjem veznoga filma među slijepljenim površinama. Djelovanje im se zasniva na njihovu prianjanju na površinu predmeta (adhezija) i unutarnjoj čvrstoći, koja potječe od privlačnih međuatomskih i međumolekularnih sila (kohezija). Uglavnom su to visokomolekularne, prirodne ili umjetne, koloidne tvari ili otopine koje daju  →  gel. Različite vrste uključuju životinjsko ljepilo (osnova je kolagen), biljna ljepila i sintetske smole (npr.  →  epoksidne smole). Postoje organska (→  škrob, epoksidne smole, →  silikoni, gluten i dr.) i anorganska ljepila (npr. →  cement i topljivi →  silikati). U primjeni prevladavaju sintetska ljepila jer se u usporedbi s prirodnim ljepilima odlikuju jačom adhezijom prema većem broju materijala i bržim djelovanjem. Glavne su vrste prema načinu spajanja reakcijska ljepila (jednokomponentna i dvokomponentna), taljiva, kontaktna, disperzijska i ljepila u otopini. Primjenjuju se u kućanstvu i mnogim industrijskim granama (zrakoplovna, automobilska, građevinska, elektronička, papirna, tekstilna, obućarska industrija i dr.). →  keljivo

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

ljepila. Tehnički leksikon (2007), (mrežno izdanje). Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/3750>.