bakar

traži dalje ...

bakar (engl. copper; njem. Kupfer; rus. медь), kem. element 11. skupine periodnoga sustava elemenata, razmjerno mekana, vrlo žilava i rastezljiva kovina svijetle crvenosmeđe boje. Lako se kuje, valja i izvlači u vrlo tanke žice. Odlično vodi el. struju i toplinu. Stajanjem na zraku oksidira, a na otvorenom se s vremenom prevlači zelenom → patinom. Nije topljiv u razrijeđenim kiselinama. U prirodi se nalazi u oko 240 ruda, a najviše ga ima u sulfidnim (halkopirit, kovelit, halkozin i bornit), oksidnim (kuprit) i karbonatnim rudama (malahit i azurit). Rijetko se može naći u elementarnom stanju. Ovisno o njegovu sadržaju u rudi, izdvaja se suhim ili pirometalurškim, mokrim ili hidrometalurškim i elektrometalurškim postupcima. U elektrotehnici je čisti bakar (elektrotehnički bakar) najvažniji materijal za vodiče, a normiran je prema čistoći, stupnju i načinu preradbe. Upotrebljava se u prehrambenoj industriji za izradbu grijača, uparivača, cijevi i kotlova, u građevinarstvu za izradbu krovnih žljebova, opšava, pokrova i sl., u metalurgiji kao legirna kovina itd. Najvažnije su bakrene slitine → mjedi i → bronce, a od spojeva bakreni(I) oksid (Cu2O, rabi se kao fungicid i kao pigment u bojenju stakla, → emajla, keramike itd.), bakreni(II) oksid (CuO, rabi se kao pigment za staklo i emajl, u kem. analizi, naftnoj industriji itd.), bakreni(II) sulfat pentahidrat (modra galica, CuSO4 × 5H2O, dobiva se otapanjem bakra u sumpornoj kiselini, a rabi se u vinogradarstvu kao fungicid), bakreni bazični karbonat (CuCO3 × Cu(OH)2, nastaje na bakrenim predmetima kao patina, u prirodi se nalazi kao malahit, a rabi se kao fungicid), bakreni(II) klorid (CuCl2, rabi se u proizvodnji nekih organskih boja i u pirotehnici, te kao katalizator za organske sinteze), itd. → bakrenac

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

bakar. Tehnički leksikon (2007), (mrežno izdanje). Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/471>.