potporne građevine

potporne građevine, potporne konstrukcije, škarpa (engl. retaining structure; njem. Stützbauwerk; rus. подпорное сооружение), zidovi ili druge građevine kojima se podupire teren kako bi se spriječilo njegovo odronjavanje, pa omogućuju pad terena veći od najstrmije prirodne kosine u istom tlu. Gravitacijski potporni zid, što sesvojom težinom odupire bočnomu pritisku tla, najjednostavnija je potporna konstrukcija, a obično se gradi od armiranoga betona, katkada i od kamena ili opeke. Gabionski zid vrsta je gravitacijskoga potpornoga zida koji čine slaganim kamenom napunjene košare od čelične mreže (gabioni). Katkada je isplativiji tanki armiranobetonski konzolni zid, na kojem se težina konstrukcije, potrebna za odupiranje bočnomu pritisku tla, postiže težinom tla iznad vodoravne konzole. Kada težina zida nije dovoljna, gradi se sidreni zid kojemu sidro prenosi pritisak tla u čvrstu stijenu. Potporni zid za osiguranje stabilnosti usjeka, npr. ceste, gradi se postupno u odsječcima (kampadama), jer bi iskapanje tla po čitavoj duljini zida moglo prouzročiti zarušavanje tla. Za sprečavanje tlaka moguće podzemne vode iza zida, izvedbom drenaže omogućuje se njezino otjecanje blizu podnožja zida. Za izvedbu dubokih građevnih jama u gradovima, gdje nema mjesta za široke iskope s pokosima u tlu, grade se zagatne stijene i dijafragme. Zagatnu stijenu čini niz u tlo zabijenih čeličnih elemenata (talpe). Talpe se uzdužnim utorima međusobno povezuju u kontinuiranu stijenu oko građevne jame, koja se potom iskopava. Zagatna se stijena razupire ili sidri ako ne može u potpunosti preuzeti pritisak tla oko jame. Za armiranobetonsku dijafragmu strojem se dio po dio kopa uzak rov oko buduće građevne jame, uz zaštitu otežane tekućine (isplake). U iskopani se dio rova potom spušta armaturni koš, posebnim se postupkom puni betonom, pa se prelazi na sljedeći dio. Dovršetkom svih obodnih dijelova jama se iskopava, a dijafragma sidri. Ta se potporna konstrukcija primjenjuje i za vrlo duboke građevne jame. U građevinarstvo je 1960-ih uvedeno armirano tlo za izradbu potpornih zidova. Na tim se konstrukcijama nedostatak vlačne čvrstoće tla nadomješta armaturom, koja može biti od sintetičkih ili kovinskih (obično čeličnih) mreža ili traka. Lica zidova obično čine montažni elementi (armiranobetonske ploče ili gabioni), što se vežu na armaturu u tlu. I armatura može tvoriti lice zida kada je ono manje ili više nagnuto. Zidovi su od armiranoga tla podatljivi i lako se prilagođuju uvjetima u tlu. → tlo, → armirano tlo