Tehnički leksikon
= projekt == abecedarij == tražilica == kontakt =

žbuka (engl. plaster, rendering; njem. Putz, Verputz; rus. штукатурка), građevni materijal, smjesa vode, pijeska ili drugog agregata i veznoga sredstva (mort) kojom se prekrivaju zidovi i stropovi kako bi se nakon njezina očvrsnuća postigla ravna površina. Žbukanje ima višestruku namjenu. U tehničkom smislu, žbukom se omogućuje bojenje zida ili lijepljenje tapeta, zaštićuju se zid i pročelje od atmosferilija, oštećenja i vlage, a poboljšavaju se akustična i toplinska svojstva zida; u higijenskom smislu, zatvara se nepravilnost reškâ i spojeva, omogućuje lakše čišćenje i održavanje zida, te sprečava uvlačenje kukaca; u estetskom smislu, oblikuje se zidna ili stropna ploha u skladu s arhitektonskim izrazom građevine. Žbuka se obično nanosi strojno ili ručno u dva do tri sloja, pri čem je donja ili gruba žbuka debljine 1,5 cm podloga za gornju ili finu žbuku. U slučaju nejednolike površine zida polaže se na rabic pletivo, trstiku, bakulu, itd. Prema sastavu morta žbuka može biti vapnena, sadrena, sadreno-vapnena, cementna, cementno-vapnena (produljena), plemenita, kamena, plastična, termoizolacijska (s lakim agregatom, npr zrncima plovučca, ekspandiranoga polistirena), itd., a prema izgledu i površini glatka vapnena, sadrena ili cementna, ličena hrapava, oštra, gruba, štrcana, strugana, sgraffito, sadreni štuk, umjetni mramor, itd. Neke se vrste žbuka udomaćeno nazivaju njihovim trgovačkim nazivima, npr. → hirofa,terabona.