rasvjeta

traži dalje ...

rasvjeta, osvjetljenje (engl. illumination, lighting; njem. Beleuchtung; rus. освещение), u arhitekturi, rješenja kojima se prirodnim ili umjetnim izvorima osigurava potrebna osvijetljenost prostora. Prirodna rasvjeta moguća je danju, kada svjetlost ulazi u prostoriju kroz otvore u zidovima (prozori, nadsvjetla), rjeđe i na stropu. Općenito se smatra da prozorski otvor ne bi smio biti manji od 1/6 podne površine, ali se stvarna površina prozora određuje prema namjeni prostora (→ osunčanje). Umjetna rasvjeta danas se najčešće ostvaruje rasvjetnim tijelima (→ svjetiljka) s el. svjetlilima (→ žarulja, → cijev, fluorescentna,  → cijev, izbojna plinska). Svjetiljka može biti namijenjena izravnoj ili neizravnoj rasvjeti. Izbor broja i vrsta svjetiljaka, svjetlila i njihovih jačina u nekom prostoru ovisi o njegovoj namjeni, obliku i izmjerama. Pri izboru se poštuju preporučene vrijednosti osvjetljenja (u luksima) i boje svjetlosti (izražene temperaturom u kelvinima), pri čemu se temperatura povećava razmjerno s porastom osvjetljenja. Tako je za vedra sunčanoga dana prirodno osvjetljenje 100 000 lx, dok precizan rad npr. kirurga zahtijeva 30 000 lx, draguljara 4000 lx, običan rad 300 lx, a rad na seoskom gospodarstvu 80 lx. Prilagodljivost čovjekova vida može uočiti razliku u osvjetljenju (kontrast) među najosvjetljenijim i najmračnijim dijelovima prostora do omjera 1:100, dok se omjer veći od toga doživljava kao blještanje ili nedovoljno osvjetljenje. Temperatura boje svjetlosti mora biti razmjerna jakosti svjetla kako bi osvjetljenje bilo ugodno. Uz uobičajenih 300 lx ugodna je temperatura boje 2000 K, a pri istom osvjetljenju tzv. bijelim svjetlilom od 5000 K doživljava se kao neprirodno hladnu svjetlost, dok se pri osvjetljenju većem od 1000 lx doživljava prirodnom.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

rasvjeta. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/5894>.