supravodljivost

supravodljivost (engl. superconductivity; njem. Supraleitfähigkeit; rus. сверхпроводимость), skup el. svojstava koja pokazuju neki materijali na niskim temperaturama, ponajprije iščezavanje el. otpora, te Meissnerov učinak i Josephsonov učinak. To je makroskopska kvantna pojava. Za dokazivanje supravodljivosti služi → Meissnerov učinak (lebdjenje magneta iznad supravodljivoga materijala). Ispod kritične temperature T_k supravodljivi materijal vodi istosmjernu struju konačnoga iznosa bez gubitaka. Supravodljivost I. tipa (T_k < 23 K, otkrivena 1911) objašnjena je → BCS-teorijom. Pojavljuje se gotovo u polovici kovina i u nekim kovinskim slitinama. Supravodljivost II. tipa (T_k < 138 K, otkrivena 1986) objašnjena je teorijom A. Abrikosova. Pojavljuje se u nekim keramičkim materijalima (npr. YBa₂Cu₃O_7-x i YBCO) za T_k = 60...90 K. Ti su keramički materijali važni jer su supravodljivi na temperaturi tekućega dušika. Pri supravodljivosti I. tipa materijal naglo prelazi u supravodljivo stanje i pritom potpuno istiskuje magn. polje. Pri supravodljivosti II. tipa materijal postupno istiskuje magn. polje i često se nalazi u mješovitom stanju (niti supravodljivosti okružene su materijalom u normalnom stanju). Primjenjuje se za istosmjerni prijenos el. energije, za ograničivače struje (nakon što struja prijeđe određenu struju vodič gubi supravodljiva svojstva pa ograničuje struju), u supravodljivim generatorima, radiofrekvencijskim → filtrima, supravodljivim magnetima (npr. za lebdeće vlakove, ubrzivače čestica, magn. spremnike energije, uređaje za nuklearnu magn. rezonanciju), za satelitske giroskope i dr. Supravodljivost je otkrio H. Kamerlingh-Onnes 1911. proučavajući otpornost žive na vrlo niskim temperaturama (~ 4 K). → materijal, supravodljivi, → Josephsonov učinak