tenzometrija

tenzometrija (engl. srain measurement; njem. Dehnungsmessung; rus. тензометрия), skup eksperimentalnih metoda tehničke mehanike za određivanje deformacija izvedenih konstrukcija i njihovih dijelova. Ponajprije se odnosi na mjerenja s pomoću mehaničkih, električnih i optičkih mjernih uređaja, kojima se određuju vrlo male promjene neke duljine (mjerna osnovica), na temelju čega se izračunavaju deformacije i naprezanja. Mjerne osnovice, ovisno o metodi, kreću se od jednoga milimetra pa do više centimetara, a njihove promjene su za konstrukcijske materijale reda veličine 10^–4. Među mehaničkim su tenziometrima najpoznatiji, premda danas rjeđe u upotrebi, Huggenbergerov, Martensov i Martens-Kennedyjev, kojima je mjerna osnovica određena dvama međusobno pomičnim šiljcima. Šiljci se postavljaju na mjerni objekt, koji se nakon toga opterećuje. Promjena duljine mjerne osnovice prenosi se i umnožuje mehanički ili mehaničko-optički na skalu za očitavanje. U skupinu el. postupaka ubrajaju se mjerenja zasnovana na promjeni el. otpora, induktiviteta ili kapaciteta, od kojih su najpoznatija i najrazvijenija mjerenja promjene otpora s pomoću elektrootporničkih mjernih vrpca. Vrpce se lijepe na mjerni objekt na mjestu gdje se želi izmjeriti deformacija, a promjena otpora određuje se mjernim mostom. Tom se metodom mogu istodobno mjeriti deformacije i na više od tisuću mjernih mjesta neke konstrukcije (brod, zrakoplov, vlak) pod statičkim ili dinamičkim opterećenjem. Optički postupci pretežito se zasnivaju na pojavi fotoelastičnoga efekta u tankom sloju fotoelastičnoga materijala nanesena na mjerni objekt. Postupak je ograničenih mogućnosti, rjeđe se rabi, a o deformacijama daje samo kvalitativnu sliku, premda kontinuirano, preko cijeloga mjernoga područja.