zaštita od ionizirajućega zračenja

traži dalje ...

zaštita od ionizirajućega zračenja (engl. radiation protection; njem. Strahlungschutz; rus. защита от излучения), postupci kojima se ponajprije štite ljudi i ostala živa bića, te okoliš ili uređaji (elektronički poluvodički mjerni, komunikacijski, upravljački i slični uređaji, fotografski i radiografski materijal, neke kemikalije i dr.) od štetnoga djelovanja ionizirajućega zračenja. Polazišta su zaštite: opravdanost primjene ionizirajućega zračenja i primjene pojedine vrste zračenja, najbolja moguća zaštita od zračenja u toj primjeni, te poštovanje granica ekvivalentne doze za pojedince. Četiri su osnovna postupka zaštita od izravnoga zračenja iz lokaliziranih ili raspršenih izvora: primjena što slabijih zračenja, povećanje udaljenosti od izvora, skraćivanje trajanja ozračivanja i stavljanje apsorbera na put zračenju. Pri manjem onečišćenju (kontaminaciji) raspršenim radioaktivnim tvarima okoliša, predmeta ili osoba, čisti se obilnim pranjem uobičajenim sredstvima za pranje te ispiranjem tekućom vodom odjeće, kože i kose ozračenih osoba ili hrane (lisnato povrće i voće). Radioaktivne tvari unesene disanjem nastoje se izbaciti iz dišnih putova iskašljavanjem i udisanjem čistoga zraka, a unesene gutanjem izbacuju se povraćanjem ili ispiranjem želudca. Ozljede i rane prouzročene onečišćenim predmetima, ili naknadno onečišćene radioaktivnim tvarima, ispiru se i kirurški čiste. Osobe koje su u kratkom vremenu primile natkritične doze potrebno je što prije smjestiti u specijaliziranu medicinsku ustanovu. → doza ionizirajućega zračenja

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

zaštita od ionizirajućega zračenja. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/7969>.