aerodinamička sila

aerodinamička sila (engl. aerodynamic force; njem. aerodynamische Kraft; rus. аэродинамическая сила), sila koja nastaje opstrujavanjem stlačiva fluida oko nekoga tijela. Tako, npr., opstrujavanjem zraka oko krila letjelice (→ aeroprofil) nastaje zbog razlike tlakova na donjoj strani (nadtlak) i gornjoj strani (podtlak). Ta se razlika pojavljuje zbog različite brzine strujanja zraka, a njezine su fizikalne osnove objašnjene → Bernoullijevom jednadžbom. Aerodinamička sila djeluje u središtu pritiska i najčešće se razmatraju njezine dvije sastavnice: uzgon i otpor. Uzgon je sastavnica okomita na pravac nastrujavanja fluida, obično usmjerena nagore, dok je otpor sila u pravcu nastrujavanja, koja se opire gibanju aeroprofila kroz fluid. Vrijednosti uzgona i otpora razmjerne su koeficijentima uzgona i otpora (→ aerodinamički koeficijenti), dinamičkomu tlaku, koji ovisi o brzini i gustoći fluida, te o karakterističnoj geometrijskoj veličini (duljini tetive aeroprofila ili projekciji površine, npr. krila zrakoplova). Otpor može biti induciran (kao posljedica postojanja uzgona), parazitski (nastaje trenjem, nepovoljnim oblikom letjelice, aerodinamičkim međudjelovanjem pojedinih dijelova letjelice i dr.), ili je posljedica udarnih valova. Razumijevanje tih pojmova vrlo je važno za tumačenje leta aerodina, aerodinamike helikopterskoga rotora i propelera, strujanja u kompresoru i turbini mlaznoga motora, ponašanja automobila i vlakova pri velikim brzinama i dr.