akustika, fiziološka

akustika, fiziološka (engl. physiological acoustics; njem. physiologische Akustik; rus. физиологическая акустика), područje akustike koje se bavi proučavanjem fizikalne osnove slušnih i govornih organa i uzročno-posljedične veze između zvuka i slušnoga osjeta. Glasovi i govor proizvode se s pomoću govornih organa potiskivanjem zraka iz pluća kroz glasnice, gdje se pukotina među njima periodično otvara i zatvara, uobličujući struju zraka. U ždrijelu se, kao u rezonantnoj šupljini, pojačavaju glasovi jednoga područja frekvencija (faringealni formanti), a u usnoj šupljini druga skupina (bukalni formanti). Promjenom obujma i oblika rezonantnih šupljina mogu se mišićima grla i usta uobličivati obje skupine formanata. Samoglasnici (vokali) su složeni tonovi, tj. periodični signali, dok su bezvučni suglasnici (konsonanti) šumovi proizvedeni usnama i jezikom na zubima, iznad zuba, na nepcu i u grlu. Uz istodobno titranje glasnica nastaju zvučni suglasnici. → elektroakustika