akustika, objektivna

akustika, objektivna (engl. objektive acoustics; njem. objektive Akustik; rus. объективная акустика), dio mehanike koji se bavi fizikalnim osnovama akustike. Vrste zvuka su čisti ton (jedna frekvencija), složeni ton (osnovna i harmonijske frekvencije) i šum (neperiodičan, nepravilan zvuk). Brzina zvuka ovisi o sredstvu kroz koji se zvuk rasprostire (u suhom zraku, u normalnim okolnostima iznosi ~ 343 m/s). Zvučni tlak potječe od titranja zraka te se pribraja atmosferskomu tlaku. Dinamika zvuka omjer je između jakosti najglasnijega i najtišega zvuka, i vrlo je važan čimbenik pri reprodukciji zvuka. Visina tona izravno je ovisna o frekvenciji, a u glazbi se izražava tzv. glazbenim ljestvicama, stupnjevi kojih su određeni omjerima frekvencija susjednih osnovnih tonova. Boja tona subjektivan je doživljaj zvuka, po čem se razlikuju zvukovi istih visina, različitih glasova ili različitih glazbenih instrumenata, a ovisi o zastupljenosti i relativnoj jakosti harmonijskih frekvencija osnovnoga tona. → akustika, subjektivna