akustika, prostorna

akustika, prostorna, arhitektonska akustika (engl. room acoustics, architectural acoustics; njem. Raumakustik, Bauakustik; rus. акустика помещений, акустика архитектурных сооружений), područje akustike u kojem se proučavaju akustička svojstva prostorija kako bi se stvorili uvjeti za dobro slušanje glazbe i govora. Osnovni su uvjeti za dobru akustičnost prostorije izostanak unutarnje i vanjske buke, gotovo jednaka razina glasnoće zvuka na svim mjestima, primjeren odjek, te izostanak neželjene rezonancije. Za jednoliku razdiobu zvuka i do udaljenih mjesta u prostoriji primjenjuje se refleksija zvuka od stropa, koji je potrebno prikladno uobličiti. Kako je svaka prostorija vrlo složen rezonator, s mnogo rezonantnih frekvencija, zidovi i druga mjesta oblažu se materijalima koji dobro apsorbiraju zvuk. Time se smanjuje odjek koji nastaje istitravanjem rezonatora, tj. jakost zvuka postupno opada nakon što je prestalo odašiljanje zvuka. Slično će pri uključenju izvora zvuka na nekom mjestu u prostoriji razina zvuka postići punu vrijednost tek nakon određena vremena. Vrijeme od uključenja izvora do prestanka porasta gustoće zvučne energije naziva se dozvukom. Zbog subjektivnoga doživljaja (po približno logaritamskoj ovisnosti), ljudsko uho osjeća kao smetnju mnogo jače odjek nego dozvuk. → elektroakustika