aluminij

traži dalje ...

aluminij (engl. aluminum; njem. Aluminium; rus. алюминий), kem. element 13. skupine periodnoga sustava elemenata, srebrnastobijela sjajna kovina, dobre toplinske i el. provodnosti. Lagan je, mek i savitljiv, može se kovati, valjati u vrlo tanke listiće (folije) i razvlačiti u fine niti. Vrlo je reaktivan, te se na površini prevlači tankim i nevidljivim slojem oksida koji ga štiti od daljnje oksidacije. Otporan je na koroziju. Treći je po zastupljenosti i ujedno najrasprostranjeniji kovinski kem. element u Zemljinoj kori. Nikada se ne pojavljuje u elementarnom obliku. Sastavni je dio stijena i minerala (glinenci, liskun, ortoklas, anortit, korund, kaolin). Glavna je ruda → boksit iz kojega se dobiva zagrijavanjem s otopinom natrijeva hidroksida, pa aluminij iz netopljiva oblika prelazi u topljivi aluminat [Al(OH)4]. Zagrijavanjem nastale tzv. aluminatne lužine, taloži se netopljivi aluminijev hidroksid, Al(OH)3. Žarenjem nastaje aluminijev oksid iz kojega se elektrolizom pri temperaturi 1000 °C na katodi izlučuje aluminij. Zbog povoljna odnosa čvrstoće i težine, nemagnetičnosti i nepodlijeganja krtomu lomu, aluminij i njegove slitine (→ aluminijske slitine) upotrebljavaju se u strojogradnji, automobilskoj industriji i brodogradnji, a nezamjenjivi su materijali u proizvodnji zrakoplova i raketa. Rabi se za izradbu ambalaže u prehrambenoj industriji (različite folije i spremnici hrane), a u graditeljstvu za oblaganje zidova i fasada zgrada (u kombinaciji sa staklom), za izradbu pokrova i okvira, različitih profila i građevne galanterije (prozori, vrata i sl.), itd. Zbog niže cijene i manje gustoće, aluminij je po primjeni u elektrotehnici odmah nakon → bakra. Rabi se za izradbu dalekovodnih i telefonskih vodova, za zaštitne oplate različitih kabela itd. Elektrotehnički aluminij za vodiče normiran je prema čistoći, stupnju i načinu preradbe. Najvažniji su aluminijevi spojevi aluminijev hidroksid, Al(OH)3 (primjenjuje se u pročišćivanju voda te u proizvodnji stakla), aluminijev klorid, AlCl3 (služi kao katalizator u organskim sintezama, za rafinaciju i krekiranje u industriji nafte), aluminijev sulfat, Al2(SO4)3 (rabi se u proizvodnji boja i lakova, kožarstvu te za lijepljenje papira), itd. → aluminijski prah

ALUMINIJ (Al)

Svojstvo
Vrijednost
Atomski broj
13
Rel. atomska masa
26,98
Stabilni izotopi, udio u izotopnoj smjesi / %
27Al 100
Maseni udio u Zemljinoj kori / %
8,1
Talište
660,37 °C
Vrelište
2330°C
Gustoća
2,699 g/cm³
Spec. toplinski kapacitet
0,9 J/(g ∙ K)
Toplinska provodnost
2,37 W/(cm ∙ K)
Električna provodnost
0,377 x 106 S/cm
Tvrdoća (po Mohsu)
2,75

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

aluminij. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/aluminij>.