anaerobna razgradnja

anaerobna razgradnja (engl. anaerobic digestion; njem. anaerober Abbau; rus. анаэробное разложение), potpuno anaerobno bakterijsko vrenje ili bakterijska razgradnja složenih organskih spojeva i organskih otpadnih materijala do metana i ugljikova dioksida, tj. do bioplina. Industrijski se primjenjuje za obradbu komunalnoga mulja, poljoprivrednoga i industrijskoga otpada, te stočnoga gnoja za dobivanje energije. U procesu razgradnje sudjeluju združene kulture kemoheterotrofnih, acetogenih i metanogenih bakterija. Kemoheterotrofne bakterije prvo hidroliziraju složene organske spojeve do gradbenih sastojaka, tj. jednostavnih šećera, aminokiselina i masnih kiselina. Acetogene bakterije koriste se nastalim sastojcima za umnožavanje biomase i proizvodnju organskih kiselina, ugljikova dioksida i vodika. Metanogene bakterije nastalu smjesu koriste za umnožavanje te proizvodnju metana i ugljikova dioksida. Proces se odvija zagrijavanjem sadržaja u digestorima pri temperaturi 35 °C. Iz kilograma organskoga materijala može se dobiti 0,3…0,5 m³ bioplina. Teorijski, plin sadržava jednake obujamne udjele metana i ugljikova dioksida, ali budući da dio ugljikova dioksida ostaje otopljen u vodi, plinska faza može sadržavati do 70% metana. Kako otpadni organski materijali sadržavaju sulfate, koji se anaerobnom razgradnjom reduciraju, bioplin može sadržavati i mali postotak nepoželjna korozivnoga sumporovodika. To otežava uporabu bioplina kao goriva za motore s unutarnjim izgaranjem, pa ga je potrebno pročišćivati.