antena, reflektorska

antena, reflektorska (engl. reflector antenna; njem. Reflektorantenne; rus. зеркальная антенна), antenski sustav s usmjerivanjem zračenja u jednome smjeru i potisnutim zračenjem u suprotnome smjeru. Čini je jednostavna antena sa širokom glavnom laticom, tzv. primarno zračilo ili radijator, smješten ispred reflektorske površine (el. zrcalo), koja se nalazi u dalekome području primarnoga zračila. Za frekvencije do ~ 1 GHz primarno zračilo je dipolna antena, a za više frekvencije ljevkasta antena. Ravnim reflektorom postiže se manji dobitak (manji od 10 dB), kutnim reflektorom postižu se dobitci 10…12 dB, a parabolnim reflektorom veliki dobitci (veći od 30 dB). Antene s ravnim reflektorom rabe se za radiotelevizijske odašiljače. Te su antene postavljene jedna iznad druge u vertikalnom nizu na visokim tornjevima, a osnovni modul, tzv. polje dipola, čine četiri punovalna dipola smještena ispred reflektora. Kutni reflektor čine dvije ravne plohe, koje se sijeku pod tjemenim kutom 90° ili 60°, a primarno se zračilo stavlja u simetralnu ravninu. Parabolni reflektor dio je rotacijskoga paraboloida ili paraboličnoga valjka, a primarno je zračilo smješteno u žarište. Kako je reflektorska površina ograničena, dio se zračenja primarnoga zračila pojavljuje i iza reflektora. Za povećavanje potiskivanja sekundarnih latica primjenjuje se ljevkasto primarno zračilo, produženo sve do parabolnoga reflektora, čime se sprečava rasipanje energije i stvaranje sekundarnih latica. Na kraju lijevka je otvor kroz koji prolazi snop zračenja reflektiran od parabolnoga reflektora.