arhitektura

traži dalje ...

arhitektura (engl. architecture; njem. Architektur, Baukunst; rus. архитектура, зодчество), umjetnost građenja u kojoj se na umjetničkoj, znanstvenoj i tehničkoj osnovi projektiraju i ostvaruju djela graditeljstva, gradogradnje i unutarnjega uređenja. Pretvarajući tehnički čin građenja u kreativnu disciplinu i oblikujući čovjekove životne prostore, arhitektura oblikovno interpretira svoje funkcionalne i konstrukcijske sastavnice. Cjelovitim promišljanjem funkcije, konstrukcije i forme u društvenom i povijesnom okruženju, manifestira se određenim oblikovnim jezikom. Time nastaju osobni, regionalni, nacionalni ili internacionalni stilski izrazi, koji se razvijaju i mijenjaju u povijesnom slijedu. Stup kao konstrukcijski element namijenjen prijenosu vertikalnih sila, dobiva svoj oblikovni izraz u stupovnim redovima, definirajući pojam kapitela, baze, entazisa i dr. Arhitektura najtrajnije karakterizira društvene strukture u kojima nastaje, te dokumentira etnikum, prostor i vrijeme s kojima je u vezi. Osim osnovnih prostornih i funkcionalnih elemenata koji proizlaze iz društveno-povijesnih okolnosti i potreba, ta je karakterizacija osobito čitka u likovnom izrazu arhitekture. Tako perzijska arhitektura oblikuje kapitele u obliku životinjskih likova te palače ukrašava reljefima s prizorima nasilja, majanska arhitektura prikazuje zastrašujuće likove božanstava, a grčka božanske likove sa svim ljudskim osobinama. Od prvih početaka čovjekova arhitektonskoga djelovanja, od najranijih ostvarenja megalitnoga razdoblja, zapadnoeuropski kulturni krug je prošao razdoblja kojima je upravo arhitektura dala nazive. Klasicizam Grčke, u svojem tektonskom shvaćanju građenja, stvorio je osnovne vrijednosti arhitektonskoga izraza koje će trajno ostati dio svjetskoga promišljanja. Na njega se nastavio inženjerski klasicizam Rima, a srednjovjekovno je doba donijelo predromaniku, romaniku, pa naposljetku i gotiku s veličanstvenim zdanjima katedrala kao vrhunskim ostvarenjima jedinstva funkcije, konstrukcije i forme. Građanske strukture renesanse ponovno su arhitekturu vratile u svijet klasične misli ispunjujući ga slikarskim i kiparskim djelima. Završna faza feudalizma donijela je bogatstvo baroka, nakon čega se arhitektura ponovno vratila klasicizmu Napoleonova poslijerevolucionarnoga razdoblja. Započeti ambijentalni bidermajer građanske klase utonuo je u historicizam XIX. st., nakon čega je slijedilo moderno doba neslućenih mogućnosti sintetskih materijala široko otvorivši vrata budućim razdobljima. S istim vrijednostima umjetnosti građenja, taj se razvoj može pratiti na azijskom, afričkom ili amer. kontinentu, u kineskoj, japanskoj, indijskoj, mezopotamskoj, aztečkoj, inkanskoj, majanskoj, polinezijskoj arhitekturi i dr., čime postaje vidljiva sva širina uloge koju je u razvojnom procesu društvenih zbivanja odigralo arhitektonsko djelovanje čovjeka. Građenje, jedno od temeljnih djelatnosti kojima čovjek stvarajući svoje životne prostore mijenja prirodni poredak stvari, te svojom arhitektonskom nadgradnjom postaje trajna manifestacija ljudskosti i njezina znanstvenoga, tehničkoga i umjetničkoga stvaralaštva.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

arhitektura. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 22.12.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/arhitektura>.