armatura

armatura, 1. ojačanje (engl. reinforcement; njem. Bewehrung; rus. арматура), materijal ili struktura koji služe kao ojačanje u kompozitnim materijalima. U → armiranom betonu to su uglavnom žice, glatke ili rebraste šipke, te mreže, od betonskoga čelika, a u novije doba sve češće i vlakna od polimernih materijala, koji sprežući se s betonom daju potrebnu vlačnu čvrstoću. U geotehnici se za ojačanje tla (→ armirano tlo) kao armatura rabe različiti materijali, ponajviše tekstil od umjetnih vlakana (→ geotekstil). Armaturom se ojačavaju umjetni materijali, npr. u brodogradnji (→ brod, stakloplastični), tekstilstvu (→ kompozit, tekstilni) i dr. − 2. (engl. equipment, accessories; njem. Armatur; rus. арматура), u strojarstvu, ukupan pribor uz neki stroj. Uz glavni dio omogućuje ispravan rad stroja i nadzor nad njim (npr. armatura parnoga kotla: ventili, pipci, vodokazi, manometri i dr.). − 3.  →  armaturni namot.