armiranobetonske konstrukcije

armiranobetonske konstrukcije (engl. reinforced concrete structures; njem. Stahlbetonkonstruktionen; rus. железобетонные конструкции), konstrukcijski dijelovi građevina pretežito izvedeni od armiranoga betona. Nakon što su 1860-ih prijavljeni prvi patenti vezani uz → armirani beton i činjenicu da se čelik i beton vezanjem pretvaraju u jedinstveni spregnuti materijal, armiranobetonske konstrukcije postale su tijekom XX. st. jedan od najviše primjenjivanih sustava građenja. Kako se izvode lijevanjem neočvrsla materijala u oplate, omogućuju stvaranje različitih prostorno-oblikovnih struktura, ravninskih ili prostornih, ljuskastih ili rešetkastih, te monolitnih, polumontažnih, ili montažnih. Te su konstrukcije trajne, jednostavno izvodive zbog vrlo dostupna materijala, otporne na djelovanje potresa i mehanička oštećenja, ali pružaju slabu toplinsku i akustičku izolaciju, a zbog neizbježne pojave pukotina osjetljive su i na moguću koroziju armature. Pri složenim prostornim rješenjima ograničavajući je čimbenik oplata koja postaje izvedbeno i ekonomski upitna. Posebna su vrsta prednapete konstrukcije (→ prednapinjanje), koje imaju povećanu nosivost uz manje progibe.