bazilika

bazilika (engl. basilica; njem. Basilika; rus. базилика), najraniji tip kršćanske crkve koji se u inačicama zadržao do danas. Njezina preteča u antičkoj Grčkoj bila je dvorana u kojoj je svoju vladarsku ulogu obavljao arhont basileus. U Rimskome Carstvu, javna dvorana na forumu koja je služila kao sudnica ili tržnica (basilica forensis) te dvorana u palačama i termama (basilica domus). Klasična rimska bazilika trodijelni je prostor u kojem srednji, viši brod (lađu) obostrano prate bočni, niži brodovi odijeljeni arkadama. Povišenje srednjega dijela omogućuje ugradnju visokih prozora, čime je riješeno njegovo osvjetljenje. Srednji je brod završavao povišenom polukružnom tribunom ili exedrom, gdje je zasjedao sud. Kršćanstvo ju je od IV. st. preuzelo kao osnovni tip sakralnoga objekta, pa su građene jednobrodne ili višebrodne (čak i devetobrodne) bazilike. U ranokršćanskoj bazilici srednji je brod završavao polukružnim prostorom (apsida) s povišenjem uz oltar (prezbiterij), oltarskim stolom (menza), propovjedaonicom (ambon) i dr. Iznad stupova i bočnih brodova bazilike katkada su se izvodile galerije (empora, tribuna), a poslije su se pojavile jedna, pa i dvije poprečne lađe (transept), s jednim ili s dvama brodovima, pa nastaju mnogostruke kombinacije križnih tlocrta. U kršćanskim bazilikama u ulaznom se prostoru nalazilo predvorje (narteks) do kojega su imali pristup katekumeni (nekršteni) i pokajnici, a u starijim i atrij sa zdencem. Poslije su se uz ulaz počeli graditi tornjevi zvonika.