berilij

traži dalje ...

berilij (engl. beryllium; njem. Beryllium; rus. бериллий), kem. element 2. skupine periodnoga sustava elemenata, sjajan srebrnosiv, zemnoalkalni metal. Ne reagira ni sa zrakom ni s vodom. Berilij i njegovi spojevi vrlo su otrovni. Može apsorbirati veliku količinu topline, pa se upotrebljava u avijaciji, svemirskim letjelicama, raketama itd. Učinkovit je moderator i reflektor neutrona u nuklearnim reaktorima. Ima veću elastičnost od čelika. Za izradbu opruga satova i neiskrećih alata upotrebljavaju se slitine nikla s 2% berilija, kao i vrlo tvrda i čvrsta slitina bakra s 2% berilija. Otkrio ga je L. Vauquelin 1797., a u elementarnom obliku pripravili su ga 1828. F. Woehler i A. B. Bussy.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

berilij. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 5.4.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/berilij>.