betatron

betatron (engl. betatron; njem. Betatron; rus. бетатрон), uređaj za ubrzavanje elektrona rastućim magn. poljem. Elektroni se tzv. elektronskim topom ubacuju u toroidnu vakuumsku cijev na početku svake periode sinusno rastućega magn. polja, koje ubrzava i održava elektrone na kružnoj stazi stalnoga polumjera. Elektromagnet se napaja sinusnom izmjeničnom strujom, pa se čestice ubrzavaju u prvoj četvrtini periode. Ako bi čestice ostale u cijevi tijekom druge četvrtine periode, kad se jakost polja smanjuje, one bi se usporavale. Zbog toga ih se mora izvesti iz cijevi prije nego što jakost polja počne opadati. To se postiže kratkim impulsom struje kroz pomoćni sustav zavojnica. Ubrzani se elektroni rabe izravno, ili se usmjeruju na metu, u kojoj se zaustavljaju, a dio njih energiju oslobađa u obliku fotona u području rendgenskoga zračenja ili gama-zračenja. Betatron je konstruirao D. W. Kerst 1941., a nazvan je prema → beta-zračenju. Rabi se za znanstvena istraživanja te u industriji i medicini kao kompaktni ubrzivač elektrona kojim se postižu energije elektrona do 340 MeV.