čelik, nehrđajući

čelik, nehrđajući (engl. stainless steel; njem. nichtrostender Stahl; rus. нержавеющая сталь), čelik velike otpornosti prema kem. agensima i koroziji, što se postiže dodavanjem najmanje 12% kroma, a može sadržavati i druge legirne elemente (nikal, molibden, vanadij i dr.). Uz korozijsku postiže se i toplinska otpornost, visok odnos čvrstoće i mase, dobra svojstva na izrazito niskim temperaturama (austenitni čelik), niska magn. permeabilnost i dr. Korozijska (opća, lokalna, jamičasta, kontaktna, interkristalna, naponska korozija i dr.) i oksidacijska otpornost posljedice su nastajanja sloja kromovoga oksida, tzv. pasivnoga filma, na površini čelika. Do 1970-ih uglavnom se proizvodio u elektrolučnoj peći, a potom dupleksnim postupcima (elektrolučna peć i konvertor) i tripleksnim postupcima (elektrolučna peć, konvertor i vakuumiranje). Razlikuje se martenzitni, feritni, austenitni, precipitacijski očvrsnuti i dupleksni čelik. Austenitni čelik sadržava krom (12...25%) i nikal (8...25%), a po potrebi i druge elemente, posebice one koji proširuju austenitno područje (mangan, dušik, bakar i dr.). Feritni čelik slitina je željeza, kroma (12...30%) i ugljika (manje od 0,10%), a sadržava i neke od elemenata koji proširuju feritno područje (molibden, vanadij, niobij, aluminij i dr.). Martenzitni čelik sadržava krom (11,5...18%), ugljik (0,06...1,0%), po potrebi i druge elemente, a podložan je faznoj transformaciji, pa se može kaliti.