cementacija

cementacija, cementiranje, 1. (engl. case hardening; njem. Einsatzhärtung; rus. цементирование), u metalurgiji, toplinska obradba konstrukcijskih čelika, kojom se površinski sloj otvrdnjuje obogaćivanjem ugljikom (pougljičenje). Provodi se na temperaturi 900 °C uz prisutnost tvari bogatih ugljikom, te istodobno kaljenje i niskotemperaturno popuštanje, čime se postiže visoka tvrdoća površinskih slojeva i visoka žilavost nepougljičene jezgre. – 2. (engl. cementation, well cementing, casing cementing; njem. Zementierung, Einzementierung der Rohrfahrt; rus. цементация, цементация колонны), u rudarstvu, protiskivanje cementne kaše kroz kolonu zaštitnih cijevi ili kroz bušaće šipke u prstenasti prostor između kolone i stijenkâ kanala bušotine. Tako se učvršćuju kolone zaštitnih cijevi, izoliraju se proizvodne naslage od ostalih probušenih stijena te se otklanjaju određene poteškoće (zaštita kolone od korozije, zatvaranje mjesta gubljenja isplake i dr.). Uvjeti u bušotini (temperatura, tlak, promjer, dubina) uvjetuju izbor sastava → cementne kaše i opreme te postupke. Prije cementacije, bušotina i kolona ispunjeni su isplakom. Cementna kaša očvršćuje u cementni kamen koji omata kolonu zaštitnih cijevi.