centralno grijanje

traži dalje ...

centralno grijanje (engl. central heating; njem. Zentralheizung; rus. центральное отопление), sustav grijanja prostorija iz zajedničkoga izvora topline. Toplovodno grijanje uobičajeno je u stambenim, uredskim, školskim i sličnim prostorijama. Voda zagrijana u toplovodnom kotlu do 90 °C razvodi se cijevima do → radijatora u prostorijama. Predajući toplinu okolini voda se hladi i vraća natrag u kotao. Kruženje vode može biti prisilno (pumpom) ili prirodno (tzv. termosifonsko) zbog razlika temperatura. Parno grijanje uobičajeno je u industrijskim halama ili velikim dvoranama. Vodena je para niska (do 1,5 bara) ili visoka tlaka, iz posebna parnoga kotla ili potječe od nekoga drugoga procesa (tzv. otpadna toplina). Para se dovodi u → konvektore, u kojima se predajući toplinu hladi i kondenzira, a kondenzat se vraća u kotao. Grijanje toplim zrakom pripremljenim u posebnim → izmjenjivačima topline, primjenjuje se pretežito u velikim javnim objektima (trgovačke, koncertne, športske dvorane i sl.).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

centralno grijanje. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.7.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/centralno-grijanje>.