cijev, bešavna

cijev, bešavna (engl. seamless tube; njem. nahtlose Röhre; rus. бесшовная труба), šupalj izduljeni predmet kružna presjeka, bez vidljiva spoja. Služi za prijenos kapljevina (npr. nafte, vode), plinova (npr. zraka, prirodnoga plina), pare i sipkoga materijala, a rabi se i kao konstrukcijski i građevni element. Obično se izrađuje od crne i obojene kovine, betona, keramike, gume, sintetskih materijala i stakla, što ovisi o promjeru, unutarnjem i vanjskom tlaku te namjeni. Promjer cijevi, debljina stijenke i kakvoća materijala preporučeni su normama. Čelične bešavne cijevi izrađuju se vrućim i hladnim valjanjem i vučenjem, postupcima prema R. i M. Mannesmannu ili Erhardtu. Vruće valjane bešavne cijevi proizvode se trima glavnim tehnološkim operacijama: izradbom šupljega poluproizvoda (tzv. cijevnica ili čaša) bušenjem uloška u kosom stanu, na preši ili na tlačno-valjačkom stanu; izduljivanjem šupljega poluproizvoda uzdužnim valjanjem na trnu, periodičnim valjanjem na trnu s malim posmakom materijala između valjaka (tzv. pilger-postupak), uzdužnim valjanjem na dugom valjkastom trnu (na tzv. konti-stanovima), kosim valjanjem na dugom trnu, potiskivanjem i provlačenjem čaše na trnu kroz niz valjačkih matrica (na protlačnoj klupi) ili istiskivanjem kovine kroz prstenastu matricu s trnom (na tzv. preši za istiskivanje) te izradbom gotove cijevi konačnim oblikovanjem promjera i debljine stijenke cijevi valjanjem u kalibrirnome, reducirnom ili reducirno-izvlačnom stanu. Uglavnom se proizvode automatski vođenim procesima. → cijev, šavna