cink
traži dalje ...cink (engl. zinc; njem. Zink; rus. цинк), kem. element 12. skupine periodnoga sustava elemenata, plavkastobijela kovina. Pri sobnoj je temperaturi krhak i lomljiv. Na temperaturi 100...150 °C omekša i postaje rastezljiv, pa se lako kuje, valja u tanke ploče i izvlači u žicu. Iznad 200 °C postaje ponovo krhak i mrvi se u prah. Otapa se u kiselinama i jakim lužinama, burno reagira s metalnim oksidima, a s kisikom i dušikom stvara velik broj kompleksnih spojeva. Amfoteran je, pa tvori soli i s kiselinama i s lužinama. Na površini cinka nastaje zaštitni sloj oksida ili karbonata, koji ga čini vrlo otpornim na utjecaj vlage, neutralnih i slabo lužnatih otopina. U prirodi se ne nalazi u elementarnom stanju. Najčešće se dobiva iz sulfidne rude sfalerita (ZnS) i karbonata smitsonita (ZnCO3), te iz industrijskih cinčanih otpadaka (cinkovi pepeli). Rude se prije preradbe koncentriraju flotacijom (sulfidne rude) ili redukcijsko-oksidacijskim žarenjem (cinkovi pepeli), a potom slijedi suhi (pirometalurški) postupak, ili mokri (hidrometalurški) postupak, tj. elektroliza. Najviše se primjenjuje od svih → obojenih kovina, npr. za izradbu dijelova motornih vozila, strojeva, kućanskih aparata, suhih baterija (→ Leclanchéov suhi članak), za zaštitu metala od korozije galvanizacijom, → cinčanjem i katodnom zaštitom, u metalurgiji za izlučivanje drugih metala iz otopine, za legiranje bakra i aluminija, u kem. industriji za proizvodnju pigmenata, u građevinarstvu za izradbu krovnih cijevi i ploča za pokrivanje zgrada, za izradbu ambalaže i igračaka, u pirotehnici, itd. Najvažniji su cinkovi spojevi → cinkov oksid (ZnO), cinkov sulfid (ZnS, upotrebljava se u proizvodnji → litopona, rendgenskih i televizijskih zaslona, kao pigment u plastičnim masama itd.), cinkov sulfat (ZnSO4 × 7H2O, tzv. bijela galica, upotrebljava se u proizvodnji boja i viskoznih vlakana, za dobivanje cinkovih soli, za elektrolitsko cinčanje i pomjeđivanje, za impregniranje drva, u medicini i dr.), cinkov klorid (ZnCl2, upotrebljava se u tekstilnoj industriji, u metalurgiji za otapanje metalnih oksida, za impregniranje drvene građe, za lemljenje metala, za cinčanje, za → vulkanizaciju gume, te u stomatologiji i medicini), itd.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.
cink. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 21.3.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/cink>.