cirkonij

cirkonij (engl. zirconium; njem. Zirkon; rus. цирконий), kem. element 4. skupine periodnoga sustava elemenata, rastezljiva srebrnobijela kovina. Na zraku se prevlači tankim slojem oksida koji ga štiti od daljnje oksidacije. Vrlo je otporan na koroziju, kiseline, lužine i morsku vodu. Slabo apsorbira spore neutrone i supravodljiv je na niskim temperaturama. Nalazi se u mnogim mineralima, npr. u cirkonu (oksid cirkonija, poludragi kamen) i badelejitu. Upotrebljava se kao  → geter u vakuumskim cijevima, za uklanjanje tragova kisika i dušika iz čelika, te kao dodatak pojedinim slitinama (povećava im otpornost i tvrdoću). Slitina cirkaloj rabi se u nuklearnoj tehnici pri proizvodnji nuklearnih reaktora, cirkonij-niobijeve slitine za izradbu supravodljivih magneta, a od slitina s čelikom izrađuju se kirurški instrumenti. Otkrio ga je 1789. M. H. Klaproth, a izolirao 1824. J. J. Berzelius.