čvrstoća broda

čvrstoća broda (engl. ship strength; njem. Schiffsfestigkeit; rus. сопротивление cудна, прочность корабля), svojstvo brodskoga trupa da izdrži statička opterećenja na mirnoj vodi (vlastita težina, težina opreme, tereta, zaliha, posade), dinamička opterećenja valova, vjetra, leda, strujanja, te dodatna opterećenja pri dokiranju, sudaru, ili nasukavanju. Uglavnom ovisi o materijalu trupa, njegovim izmjerama, obliku, razmještaju i spojevima građevnih elemenata. Zadana je pravilima i propisima međunarodnih organizacija i klasifikacijskih društava, a određuje se proračunom te pokusima u laboratorijima i u naravi. Procjenjuje se usporedbom odaziva trupa u obliku radnih naprezanja i deformacija u službi, s izdržljivošću trupa koju određuju dopuštena naprezanja i deformacije materijala i same konstrukcije za pojedine načine oštećenja. Kriteriji čvrstoće ustanovljuju se teorijski, potvrđuju praktično i potom uvrštavaju u pravila za gradnju brodova, uglavnom izraženi determinističkim mjerama sigurnosti. Teorijski se pristup može proširiti na primjenu teorije vjerojatnosti, kojom se određuje vjerojatnost oštećenja u neizvjesnim okolišnim uvjetima. Najčešći su načini oštećenja trupa popuštanje zbog premašivanja granice razvlačenja materijala, izvijanje pri visokim tlačnim naprezanjima, zamor konstrukcije pri vremenski vrlo promjenjivim naprezanjima, te krti lom pri niskim temperaturama. Oštećenja mogu zahvatiti trup u cijelosti ili njegove veće podstrukture, ali se češće pojavljuju u pojedinim dijelovima opločenja, ukrijepljenih panela, pojedinih ukrjepa, nosača ili spojeva. Čvrstoća broda tradicionalno se promatra kao globalna i lokalna. U globalnom se pristupu brodski trup promatra statički i dinamički kao greda izložena savijanju i uvijanju, dok se lokalna čvrstoća promatra kao čvrstoća pojedinih elemenata trupa.