dijatermija

dijatermija (engl. diathermy; njem. Diathermie; rus. диатермия), 1. svojstvo materijala da propušta toplinu bez znatnije apsorpcije (npr. kamena sol). – 2. progrijavanje tvari u visokofrekvencijskom elektromagnetskom polju zbog indukcije vrtložnih struja te pojava influencije i polarizacije, pri čem se zbog gibanja slobodnih nosilaca naboja dio energije pretvara u toplinu. Dijatermija se primjenjuje u industriji, osobito metalurgiji, a u novije vrijeme i za grijanje hrane u tzv. mikrovalnim pećnicama (→ zagrijavanje, dielektrično). N. Tesla je 1891. otkrio da se živo tkivo zagrijava u izmjeničnom elektromagnetskom polju i upozorio na moguću primjenu u medicini. Na toj se pojavi zasniva kratkovalna i mikrovalna dijatermija u fizikalnoj terapiji i kirurgiji.