dimnjak

dimnjak (engl. chimney; njem. Schornstein, Kamin; rus. дымоход), kanal ili sustav kanala za odvod dimnih plinova iz ložišta. Priključuje se na ložište preko dimnjače, a plinovi prolaze dimovodom te izlaze na vrhu iz tzv. grla dimnjaka. Dvojaka mu je funkcija: odvođenje dimnih plinova dovoljno visoko iznad područja boravka ljudi, te stvaranje podtlaka u ložištu za usisavanje zraka za izgaranje iz okoline. Podtlak ∆p nastaje uzgonskim (tzv. termosifonskim) strujanjem toplih dimnih plinova u hladniji zrak okoline, a razmjeran je aktivnoj visini dimnjaka h (vertikalna udaljenost priključka dimnjače i grla) i razlici gustoća okolnoga zraka ρ_z i toplih dimnih plinova ρ_dp, tj. ∆p = (ρ_z – ρ_dp) g · h, gdje je g ubrzanje sile teže. Kućni dimnjaci obično su sastavni dio građevine s vrhom iznad sljemena krova, a industrijski dimnjaci samostojeće su konstrukcije velike visine (više od 100 m). Stijenke dimovoda moraju biti otporne na visoke temperature, kemijski postojane na sastojke dimnih plinova i glatke da otpori strujanju budu što manji. Zato se dimnjaci grade od posebnih materijala. Za kućne dimnjake primjenjuje se obična ili šamotna opeka ili posebni fazonski elementi, a za industrijske armirani beton ili posebni nehrđajući čelik za tzv. kondenzacijska ložišta. Posebna se pozornost poklanja održavanju dimnjaka, jer je čistoća uvjet ispravna rada i zaštite od požara.