diskovi sa zalihošću

diskovi sa zalihošću, zalihovno polje neovisnih diskova (engl. redundant array of independent disks; njem. redundante Anordnung unabhängiger Festplatten; rus. избыточный массив независимых дисков RAID-массив; akr. RAID), polje diskova s povećanom pouzdanošću očuvanja pohranjenih sadržaja. Mikroelektronička tehnologija osigurava trajno unapređivanje svojstava procesora i poluvodičkih spremnika, a napredak svojstava magn. diskova (→ spremnik, vanjski) znatno je sporiji. Zbog toga diskovlje postaje ograničavajući čimbenik unapređivanja računalnih sustava. Najveća je brzina prijenosa podataka s diska ili na disk jednoznačno određena brzinom vrtnje ploča i gustoćom zapisa bitova na disku. Brzina dohvata podataka na vanjskim spremnicima može se povećati uporabom više diskova, na koje se sadržaji razmještaju tako kako bi bili istodobno dohvatni. Uporaba većega broja diskova povećava vjerojatnost pojave kvarova, pa je potrebno podatke istodobno pohraniti na više diskova. Za takvu je zalihosnu (redundantnu) organizaciju diskova radi povećanja pouzdanosti potrebno dodatno pohranjivanje i dobavljanje podataka, što donekle smanjuje učinkovitu brzinu prijenosa. Šest je osnovnih načina organizacije višediskovnih sustava: u organizaciji RAID 0 nema zalihosti, u RAID 1 svaki disk ima svoju kopiju (zrcaljeni disk). Korisni kapacitet takva polja diskova polovica je kapaciteta cijeloga polja. Kodiranjem pohranjenih sadržaja mogu se rekonstruirati sadržaji na jednom od diskova (npr. nakon kvara) i s manje zalihosnih podataka. Tako se u RAID 5 može obnoviti sadržaj, npr. za skupinu od osam diskova, uz izgubljeni kapacitet od 1/8 ukupnoga kapaciteta, tj. za kapacitet jednoga diska.