dizajn, industrijski

dizajn, industrijski, industrijsko oblikovanje (engl. industrial design; njem. Industriedesign, Produktdesign; rus. промышленный дизайн), estetsko i funkcionalno oblikovanje industrijskih proizvoda. Ljudske estetske potrebe, tržišni uvjeti i intenzivan razvoj industrijske proizvodnje nametnuli su oblikovanje industrijskih proizvoda kao bitnu sastavnicu uspjeha na tržištu. Zajedničkim radom školovanih dizajnera osmišljavaju se estetska, funkcionalna, ergonomska i tehnološka svojstva suvremenih proizvoda. Pritom je važno i praćenje razvoja suvremene tehnologije i materijala i poznavanje tržišta i potreba kupaca. Razvoj industrijskoga dizajna potaknuo je H. Muthesius na početku XX. st. zagovarajući oblikovanje predmeta masovne potrošnje. Prvi industrijski dizajner P. Behrens oblikovao je 1907. vizualni identitet njem. tvrtke AEG. Osnove suvremenoga pristupa oblikovanju industrijskoga proizvoda postavljene su u njem. umjetničkoj školi Bauhaus (1919−33), koju je organizirao W. Gropius. Danas industrijski dizajn obuhvaća gotovo sva ljudska djelovanja, od tiska do arhitekture. Odraz je kulturne i tehnološke razine vremena u kojem nastaje jer, utječući na proizvodnju i prodaju proizvoda, pridonosi i humanizaciji prostora, ljudskoj kulturi i djelovanju uopće. Dizajn je usko vezan uz doživljajni svijet čovjeka, jer su inovacija i izlazak iz mode sastavnice njegove pokretačke snage. Razmjerno brzo nakon osmišljavanja novoga proizvoda (inovacija), potrebno ga je preoblikovati (redizajn), što se ponavlja do pojave nove inovacije koja ga izbacuje iz uporabe. Stalno traženje novoga povezano je s inspiracijom i umorom čovjekova doživljajnoga svijeta, te s normiranjem, tipizacijom, fleksibilnošću, univerzalnošću, recikliranjem, itd.