dupleks

dupleks (engl. duplex; njem. Gegensprechen; rus. дуплекс), 1. u radiokomunikacijskim sustavima, način rada koji omogućuje istodoban neovisan prijenos signala u obama komunikacijskim smjerovima. U sustavima za dupleksni rad potrebna su dva odvojena radiokanala, svaki za jedan smjer. Budući da razina snage odašiljača može biti i 150 dB veća od osjetljivosti prijamnika, potreban je dovoljan razmak kanala u spektru frekvencija kako odašiljač ne bi smetao prijamniku (→ simpleks). – 2. → otisak, dupleksni.