elektroencefalograf

elektroencefalograf (engl. electroencephalograph; njem. Elektroenzephalograph; rus. электроэнцефалограф; kraće EEG-uređaj), elektromedicinski dijagnostički uređaj za snimanje i zapisivanje bioelektričnih signala mozga. Snimka signala na elektroencefalogramu omogućuje analizu aktivnosti fiziološkoga, odn. patološkoga stanja živčanih stanica mozga. Uređaj ima ulazni dio, gdje se biraju vrste odvoda i programi, dio za pojačavanje i određivanje amplitudno-frekvencijske karakteristike, te dio za ispis na papiru ili prikaz na zaslonu monitora. Elektrode se postavljaju na glavu ispitanika po normiranom rasporedu, tzv. sustavu 10–20. Postavlja se 19 elektroda za snimanje signala i jedna neutralna (uzemljenje) na ušku ispitanika. Važne su sastavnice signala karakteristični ritmovi ili valovi, koji se pojavljuju u određenim frekvencijskim područjima i to: delta-ritam (δ-ritam; 0,5…3,5 Hz), theta-ritam (ϑ-ritam ili θ-ritam; 3,5…8 Hz), alfa-ritam (α-ritam; 8…12 Hz), i beta-ritam (β-ritam; 12…40 Hz). U stanju opuštenosti (mirovanje zatvorenih očiju) pojavljuje se α-ritam, dok je β-ritam svojstven misaonoj aktivnosti mozga. Aktivnosti nižih frekvencija svojstvene su patološkim stanjima mozga (epilepsija i sl.), te tumorskim novotvorinama u mozgu. Signali se snimaju većinom pri mirovanju ispitanika, a dijagnostičku važnost ima i snimanje tijekom sna.